Tomislav Katavić- Jale

Tomislav Katavić – Jale rođen je u Donjoj Motičini, 1964. godine. Završio je srednju građevinsku školu u Našicama. Radi u Šumariji Đurđenovac na poslovima sjekača, a s obitelji živi u Donjoj Motičini. Prvu skulpturu napravio je 1985. godine. Tijekom dvadesetogodišnjeg amaterskog likovnog stvaranja bio je član Udruge likovnih amatera "Suncokret" Našice, "Likar" u Osijeku i RIME u Našicama. Sudjelovao je na skupnim izložbama u Zagrebu, Novom Vinodolskom, Virovitici, Osijeku, Đurđenovcu, Donjem Miholjcu, Valpovu, Mostaru, Orašju i Našicama.

Njegovom prvom samostalnom izložbom od 4. rujna do 11. listopada 2008. u sklopu Festivala Dani slavonske šume, predstavio se publici u Našicama i  pokazao značaj drveta, kao i umjetnika koji razumije što je to život drveta.

Odrastajući u kraju koji je oduvijek bio okrenut drvetu kao materijalu koji je čovjekov život doslovno pratio od kolijevke pa do groba, Tomislav Katavić je urođenu senzibilnost za likovnim stvaralaštvom iskušavao ponajprije u drvetu, povremeno se samo upuštajući u eksperimentiranje s drugim materijalima( kamen, vosak, metal,..). Ostajući dosljedan drvetu, tom drevnom materijalu naših pradjedova, spretnim je rukama modelirao u prirodi pronađen interesantan oblik grane, trupca ili panja, radeći na principu  "oslobađanja skulpture iz materije", tražeći u već zadanim granicama samo njemu poznate nove forme i osluškujući što mu to mekane prirodne krivine i godovi drveta govore. Pošao je i dalje, pokušavajući nametnuti svoje vizije uspavanoj materiji trupaca, no ostajući dosljedan jednostavnosti izrade, određenoj stilizaciji i rustikalnosti obrade. U ovih dvadesetak godina Tomislav je stvorio pozamašan opus radova u  kojima prepoznajemo maštu iskonskog umjetnika i čvrstu ruku spretnog majstora, izvježbanu u svakodnevnom susretu sjekire i pile…s onim divnim stabarjem, spravnim, čistim i visokim kao da je saliveno…( J. Kozarac).

Da je rođen prije stotinjak godina, vjerojatno bi u svome selu bio ponajbolji graditelj i rezbar sanduka – kobilaša, ambara i preslica, a ovako je umjetnik – amater ispod čijih ruku drvo postaje ljudski lik, životinja ili tek začudan oblik s mnogostrukim značenjima. Vidljivo je da se njegovo stvaralaštvo intenzivira te se mogu prepoznavati i određeni ciklusi ili krugovi tema koje ga uvijek iznova privlače. Iskušao je Tomislav oblikovanje gotovo apstraktnih skulptura ( no s uvijek prepoznatiljivim antropomorfnim detaljima), vrlo stiliziranih životinjskih likova, bista, figura, a posebno je u posljednje vrijeme radio na dvije istaknute teme – preslica i raspela. Na osebujan način  pokušao je svoje zanimanje za sakralne teme, koje su i  inače prisutne u njegovom stvaralaštvu, spojiti sa zanimanjem za tradicionalnu temu i tehniku izrade i ukrašavanja preslice, danas već zaboravljenog predmeta svakodnevne upotrebe u slavnoskim kućama.

Tako je unazad desetak godina nastao njegov ciklus raspela s vrhuncem u izradi Isusa na križu u gotovo natprirodnoj veličini te njegov ciklus preslica s rezbarijama na temu Križnog puta. S jedne strane izražajnost je postignuta ne samo formom već i sugestivni dimenzijama, a s druge strane vrlo ekspresivne i bogato narativne scene pretočene su u minijaturne, no istovremeno  tako sadržajem i značenjem bogate prikaze.

Poigravajući se s jedne strane odnosom veliko  – malo ili odnosom puna plastika – reljef, umjetnik je odabrao i svojevrsnu igru sa samim materijalom, propitujući gotovo sve vrste drveta koje mu nudi bogata riznica slavonskih šuma, pa čak i posežući za nekim egzotičnim ili manje dostupnim vrstama. U ovome prepoznajemo da se Tomislav Katavić još uvijek stvarajući igra, ili igrajući stvara – što znači da ćemo iz njegove radionice moći, u godinama koje sljede, pratiti nove cikluse…IZ ŽIVOTA DRVETA.